Dođite u naš Grad, dođite u Sun City, i živite u savršenom redu i miru. Dođite u Grad u kojem stalno sunce sja, dođite u Grad gdje je klima ugodna, gdje kiša nikada ne pada. Dođite u Grad gdje su ljudi uvijek nasmiješeni i gdje nama vriske neposlušne djece. Dođite u Grad savršenog spokoja, mjesto gdje nema buke automobila, nema tuluma i razuzdanih noćnih partya. Dođite u Grad gdje nema nereda, nema nepristojnih ljudi, dođite u Grad gdje je sve čisto i uredno. Dođite u Grad gdje na trgovima i ulicama nema smeća i opušaka, gdje na zidovima nema grafita, i gdje su sve kuće bijele boje.
U našem Sun Cityu nema nasilja, Gradom vlada sloga, pravda, vjera i blagostanje. U našem Gradu pronaći ćete svoj novi dom, svoju crkvu, svoj azurni bazen, bolnicu, knjižnicu, shopping centar, golf igralište, veliko udobno kino, razne restorane i kafiće. U Sun Cityu sve je u savršenom skladu i spremno čeka na Vas. Dođite, ostvarite svoje snove, kupite svoje mjesto u Gradu i budite stanovnici Sun Citya, prvog privatnog grada na svijetu!
Već više od pedeset godina, dvadeset i pet kilometara sjeverozapadno od Phoenixa, nalazi se Sun City, jedan od najimpresivnijih društvenih eksperimenata u povijesti čovječanstva. Sun City je prototip za stotine sličnih gradova širom Amerike, privatni grad ili, kako ga tehnički i pravno nazivaju, “Ugovorna-Planirana Zajednica”. To je mjesto za život ljudi u kasnijoj dobi, starijih obitelji bez djece, mjesto bez javnih institucija. To je Grad u kojem vladaju zakoni i pravila kojeg pišu stanovnici Zajednice. Tako napisani i propisani zakon provode sami stanovnici Sun Citya, sankcionirajući i penalizirajući svako kršenje ugovora i zakona.
U Sun City-u živi oko 46.000 ljudi. Smješten na zapadnom rubu Phoenixa, izgradio ga je 1960. godine developer Del Webb i njegova specijalizirana grupacija i zajednica. To je Planirana Zajednica umirovljenika, zajednica ljudi treće dobi, koji su osnovni pokretač, katalizator i glavni dio tržišta ovakvih specifičnih nekretnina u Americi. Odlazak u jednu od tih zajednica (s vremenom je izgrađeno desetak mjesta s istim imenom) je postala gotovo pa rutina za većinu američkih pripadnika srednje dobi. Osnovni uvjet za ulazak i boravak u jednom od tih gradova u svom pravilniku udruge propisuje i uvjetuje da najmanje jedna osoba u svakoj kući mora biti stara 55 ili više godina, i ne smije uključivati djecu.
Pravno gledano, Planirana Zajednica postoji kroz okvir organiziranog udruživanja potencijalnih stanovnika u udrugu, Home-Owner Associations: gdje kupac kuće, s pripadajućim mirom i spokojem, postaje članom udruge koja posjeduje zajedničke prostorije, plaća trošarine i prihvaća pravila života u projektiranom i nadziranom gradu. Danas postoji i egzistira oko 20.000 jedinica, zadruga, udruga i planiranih zajednica koje pružaju smještaj za preko 10 milijuna ljudi. Zajednice su to koje su potpuno pravno administrativno i društveno zatvorene, izdvojene iz države, okoliša i grada u kojem se nalaze. Stanovnici Planiranih Zajednica kupuju kataloški standardizirane, prefabricirane i uniformirane kuće različitih kvadratura, od kojih najjeftinija stoji stotinjak tisuća dolara. Cijena kuće ukazuje nam da se ne radi o nikakvom elitnom stanovanju, već o jasnoj potrebi za segregacijom, odvajanjem od ostatka svijeta.
Sun City okružuje veliki masivni zid koji spriječava nekontrolirani ulaz, spriječava nepoželjne poglede, komunikaciju i miješanje stanovnika Phoenixa sa stanovnicima Planirane Zajednice Sun Citya. Osnovni razlog i poticaj za razvoj ovog privatnog grada je paranoidni strah od nasilja, koji se godinama usađivao u Amerikance. Strah od nasilja, strah od sukoba s nepoželjnim ljudima, od drugih rasa, paranoja od obračuna i pljački nepoznatih doseljenika, duboko je usađena u stanovnike ovog mnogoljudnog kontinenta. Strah i neizvjesnost koji dolaze u paketu ponude kasnog kapitalizma, u kombinaciji s fizičkom nelagodom od mogućeg stradanja, ostvarila je potrebu za bijegom u zatvorene i strogo kontrolirane resorte, zatvorene gradove, zatvorene zajednice istomišljenika, paranoidnih žitelja srednjeg sloja, preplašenih građana malograđanskog duha.
Kada je davne 1516. godine Thomas More uveo utopiju i utopijski način promišljanja u zapadnu civilizaciju, zamislio je svojevrsnu igru riječi koja je spajala Outopus, slobodno prevedena kao Ne-mjesto, i Eutopos shvaćenu kao Dobro mjesto.
Utopija je osmišljena, i referira se na savršeno mjesto koje ne postoji, ali se sastoji od dviju bitnih pojmova. Prvi je izolacija, odvojenost od ostatka svijeta, dok je drugi važan temelj na kojem utopija počiva, nepostojanje konflikta, savršena platforma koja ne poznaje različitosti koje mogu potaknuti sukob. Utopija je osmišljena i građena na uvijek istom pravilu, po istom kodu, te ju lako možemo prepoznati, ma gdje se ona nalazila.
Gledajući Sun City, njegov na prvi pogled gotovo pa blaženi ideal na kojem raste, uočavamo jasnu utopijsku želju za brisanjem svih razlika. Jasno i precizno sprovođenje totalne izolacije temeljene na potpunom isključenju heterogene zajednice. Ugovorna Zajednica, ugovorno udruživanje istomišljenika, raste s jedne strane na privatnom kapitalu i udruživanju niza privatnih jedinki, s jasnom željom da ostvare svoj mir, dok su s druge strane red i sigurnost razlozi za isključivanjem od drugih, segregaciju od različitih, drugačijih i zato nepoželjnih te nas to dovodi do prve prave i posebne Privatopie.
Prevlast privatnog nad javnim, osobnog nad općim i društvenim, individualnog nad kolektivnim, pobjeda kontroliranog i anesteziranog nad nepredvidivim i poticajno neizvjesnim, dovela nas je svih danas na ovaj ili onaj način u neku vrstu potpune Privatopie. Ona nudi izuzetno učinkovit, pakleno zavodljiv, lako objašnjiv, ali i teško oboriv pravni lijek, temeljen na sublimaciji života u zajednici, nastalog kroz svojevrsnu negaciju industrijske metropole, i urbanog načina života grada kojeg svi pamtimo. Privatopia raste, hrani se i buja na temeljima zajednice u kojoj je razriješen pojam zaštite, sigurnosti i mira, u najboljem smislu Thomas Moreove Utopije učinkovito je sprovedeno brisanje razlika.
Privatopia nakon svega ponuđenog koristi i rabi izgovor socijalnog mira i sigurnosti kao jamstvo za zaštitu individualnosti. Sve se to sprovodi i implementira unutar zidova grada u kojem su jasno propisane i prihvaćene norme ponašanja. One postaju dio ugovora i pravnih protokola o načinu i smjeru budućeg življenja svakog stanovnika Sun Citya. Ulazimo u zonu neke vrste nove i potpune jednakosti kao konačnog trijumfa kontrole i introspekcije. U cijenu svakog, pa i najmanjeg stana i kuće koju plaćate ulaskom u Grad, uračunati su svi dijelovi i vrste ovih novih komocija i blagostanja suvremenog društva. Prirodni strah, paranoja stvarana svakodnevno otvorenim medijima, društvenim mrežama, te ksenofobična isključenost od različitosti i drugačijeg, u ovom su slučaju potpuno besplatni. Otvoreni i pravilno rasprostranjeni za svih, bili oni unutar ili van Sun Citya.
tekst je izvorno objavljen na blogu idisturato.com
The post Privatopia; privatizirana urbana utopija? appeared first on vizkultura.hr.
